Da nam se Allah svima smiluje.

zaista je bilo sestara kojima  nisu bile dovoljne rijeci Kuduzovića koji je rekao da je to džihad!

Pogledajte šta je bilo pitanje prije sarajevskih protesta ( znaci dvoumljenje im je oko toga da li da podrže sestru, a ne dvoume se da pišu osobi koja im nije mahrem), sestra u pitanju tačno navodi šta se ne traži ŠERIJAT, u toj svojoj igri ne znam kako da je nazovem ( budalom) zaboravlja da joj taj isti šerijat zabranjuje fejsbuk, zabranjuje da piše konekakvim muškarcima, zabranjuje raspravu i slično. Molim vas, presudite sami:

PROPIS PROTESTA (demonstracija i slično) I UČESTVOVANJA U NJIMA

- Eselamu alejkum brate Zijade.
Jučer smo bili svjedoci protesta u Tuzli koji su otišli malo više, dosta je bilo povrijeđenih i sl. Čak čitam kao da je jedna gospođa i preselila (molim Allaha da joj olakša). Po fb se već najavljuju protesti za danas i kod nas u Sarajevu i šire, pa me interesuje da li je nama dozvoljeno izlaziti na ove proteste, a mislim da se njima ne traži Šerijat i sl, već čisto promjena vlade i boljih uslova života. Šta ako dođe do agresivnosti policije, da li se smijemo sukobiti sa njima. Šta ukoliko baš protesti pređu u nerede, kako se ponašati. Kako obavljati namaz ako ovo, ne dao Allah, pređe u da kažem borbu između građana i policije i sl. kao u Ukrajini i sl.
Hvala ti velika i ako odgovoriš i ako ne odgovoriš. Da te dragi Allah nagradi i učini od onih koji će ući u najveći stepen Dženneta bez polaganja racčuna!
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Tema demonstracija, protesta, političkih ili ekonomsko-socijalnih pobuna i slično je jako opširna i kompleksna tema.

Znači, pitanje nije crno-bijelo niti jednoobrazno, ima razna stanja, zavisi od mnoštva okolnosti, nije isto u islamskoj državi u kojoj se vlada po Šerijat ili u neislamskoj ili u kojoj se ne vlada po Islamu.

A stručna obrada tematike o svemu ovome zahtijeva više vremena a kojeg ja sada trenutno nemam.

S tim, da se uopćen odgovor o ovoj temi u konkretnoj situaciji u našoj i sličnim državama sastoji u sljedećem:

Polazimo od činjenice da je naša država na vrhuncu političkog, ekonomskog i socijalnog pada, kolapsa i dekadence, da je izjedaju najgore i najljuće bolesti: nepravda, korupcija, mito, pronevjere, izdaje, zloupotrebe položaja, nekompetentnost kadrova i vođstva i slično.

Pa tako, ako se u našoj državi, ovakava kakva jeste, sa tim protestima, demonstracijama i slično očekuje i može ostvariti promjena socijalnog, ekonomskog, političkog ili sličnog stanja na bolje, onda je iste dozvoljeno organizovati, treba ih podržati i učestvovati u njima.

Ovaj stav se može dokazivati riječima Uzvišenog: „Ja samo želim popravljati stanje (preporod, reformu) koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam“ (Hud, 88).

Ova dozvola se uslovljava ispunjenjem sljedećih šartova:

Prvi - da protesti i demonstracije budu čisti od ubistava, ranjavanja, nanošenja tjelesnih povreda i maltetriranja bilo koga, svejedno od učesnika ili onih protiv kojih su usmjereni protesti.

Dokaz za ovo su opći šerijatski tekstovi koji zabranjuju bespravno ubijanje, ranjavanje, nanošenje tjelesnih povreda i slično:

Poput riječi Uzvišenog: „Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao“ (El-Maide, 32),

„Ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva“ (El-En'am 151, El-Isra' 33),

„I jedni druge ne ubijajte“ (En-Nisa 29),

„I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen“ (El-E'araf, 56).

Hadis mutefekun alejhi od Ebu Bekreta, radijalahu anhu: „Zaista su vaša krv, vaš imetak i vaša čast jedni drugima zabranjeni“.

Takođe, hadis kojeg bilježi Ibn Madže, Darekutni i Malik u Muveteu od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema štete niti nanošenja štete". Bilježi ga takođe Ahmed u rivajetu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma. Vjerodstojnim ga ocjenjuju Hakim i Albani a dobrim Ibn Redžeb i Šuajb Arnaut. Ovim hadisom se zabranjuje nanošenja štete drugima, kako tjelesna tako i imovinska šteta.

Drugi – da protesti i demonstracije budu čisti od krađe, otimačine ili uništavanja bilo čije imovine, svejdeno bila imovina državna, privatna ili imovina neke firme.

Argument za ovo su opći šerijatski tekstovi koji zabranjuju bespravno uzimanje, otimanje ili uništavanje tuđeg imetka:

Poput riječi Uzvišenog „O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte“ (En-Nisa 29), „I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen“ (El-E'araf, 56).

Hadisi gore spomenuti: „Zaista su vaša krv, vaš imetak i vaša čast jedni drugima zabranjeni, ...“, "Nema štete niti nanošenja štete".

Treći – da se u toku protesta izbjegava sve ono što je po Šerijatu zabranjenom, poput: muzike, vrijađanja, klevetanja, laganja, psovanja, prostakluka, miješanja žena i muškaraca i slično.

Dokazi za ovo su šerijatski argumenti koji zabranjuju spomenutih radnji i aktivnosti a čije izlaganje nije predmet ovog pitanja. 

U slučaju napada od strane policije i nekoga drugog na protestante koji ne čine nered, ne uništavaju materijalna dobra niti ikoga fizički napadaju, propisano je da se brane onoliko koliko je potrebno da se odupru napadaču.

Dokaz za ovo su sljedeći ajeti i hadisi:

- Ajet: „Onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone“. (El-Bekare, 194)

- Ajet:  „Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive“. (En-Nahl, 126)

- Hadis: „Ko bude ubijen braneći svoj imetak on je šehid, ko bude ubijen braneći svoj život on je šehid, ko bude ubijen braneći svoju vjeru on je šehid, ko bude ubijen braneći svoju porodicu on je šehid“, bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ahmed, a vjerodostojnim su ga ocijenili Albani i Šujab Arnaut:

Prema tome, protesti za koje se može reći da su dozvoljeni su oni koji izraz nezadovoljstva stanjem, javni, narodni, sveopći zahtjev i želja za promjenom lošeg i nepodnošljivog stanja, a ne da ti protesti budu prilika za razaranje, uništavanje, ubijanje, uderanje i slično. Zato, kada protesti pređu u uništavanje tuđeg imetka, nanošenje ozljeda ljudima ili ubijanje, onda su oni izašli iz okvira dozvoljenog u Šerijatu te u tom slučaju nije dozvoljeno u njima učestvovati.
Ve billahi tevfik.