Pravo na hidžab: Borimo se za svoje pravo

Zato što je to obaveza muslimanki te ovom zabranom prisiljavaju ih na grijeh!!!

Da se nitko ne osjeca neprihacenim i poltalcenim

Peticiju sam potpisala iz razloga sto hidzab nosim u ime Allaha dz.s. i svojom voljom vec dugi niz godina. Smatram da niko od ljudi nema pravo da nam zabrani nosenje hidzaba jer nosenje mahrame je individualna stvar i ni sa jednim aspektom ne ugrozava kolektiv.

Smatram da svako ima pravo da se oblaci kako god hoce. Sto se ne zabranjuje ulazak casnih sestara jer i one nose marame na glavu samo u drugom obliku i isto iz vjerskih razloga. Zasto se ne vrsi pritisak i ne bori protiv droge, prostitucije, ubistava i td . Ovo je neljudsko i nezamislivo za zdrav razum. Neka se stide ljudi koji su to izjavili.

to je suludo prijedlog,stalno pričamo o demokraciji a ukidaju se sva prava i slobode.gdje je tu demokracija i sloboda ako se određuje kako će se tko nosit i oblačiti.očito da definicija demokracije se pogrešno tumači,demokracija je da mora biti kako zapad kaže.strašno i ponižavajuće.

Zato što je odluka o zabrani nošenja mahrame u suprotnosti sa evropskom konvencijom o slobodi vjeroispovijesti i uvjerenja. Nošenje mahrame ne ugrožava javni red, mir, moral, a niti zadire i niti umanjuje tuđa prava.

jer sam Musliman i bojim se Allaha svt.

Moj hidžab moja intimna stvar i moje pravo, kao što je pravo neke druge osobe da nosi određenu frizuru, boju kose po želji , kapu i islićno.

Svaka demokratija podrazumijeva čovjekovu slobodu vjere i izražavanja. Hidžab je naša sloboda koja ne ugrožava ničiju drugu slobodu. Ako u policiji SAD rade djevojke sa hidžabom, po čemu bi bilo sporno da u BiH rade žene sa hidžabom na bilo kojoj funkciji. Zahtijevamo da se odluka u što skorijem vremenu poništi, i da organi vlasti ne budu ti koji ograničavaju slobode, već oni koji poštivaju prava svakog pojedinca, pa i pravo na hidžab.

pravo na slobodno ispovjedanje vjere je jedno od osnovnih ljudskih prava zagarantovano medjunarodnim konvencijama o ljudskim pravima. Tacka.

Dužnost i obaveza svakog muslimana vjernika je da brani Islam i islamska načela.

Insallah nosit i ponosit cemo se hidzabom

Pozivam dotične ukidače ljudskih prava i sloboda da se prisjete šta se desilo sa njihovim prethodnicima nakon francuske buržoaske revolucije.

Nedamo da nam se zabrani hidzab ako zena poku gola ide vani niko nista nekaže i doliko brakova raspadaju se zbog takvih zena ...ali nije samo too zeli da se porije neka se pokrije i to niko nikad netreba da zabrani. Ja bih zabranila da se polu gola hoda jer onda bi bilo sigurno maje silovanja i drugi ružnih stvari.

#78: -  

 mashAllah da te Allah nagradi

Ako opatice i casne sestre imaju pravo da nose marame i kape(izvinjavam se na izrazu,neznam pravo ime toga sto one nose)onda na to pravo polazu i muslimanke,selam.

Izborimo se za svoja prava! Ne cekajmo uzalud da neko drugi to uradi.

Peticija ukazuje na pokušaj VSTV BIH gušenja temeljnih ljudskih prava i sloboda od nekih političkih centara moći,,,Pravo vjere NEMOŽE BITI predmet osporavanja a pokrivanje muslimankama isto nalaže,,,

Za pravo bosnjaka na njihovu trsdiciju

Pokrila sam se sa svojih 14 godina. Moja odluka. Niko me natjerao nije, a svi su patili i bilo im krivo. Niko me ni otkriti neće, niti me može natjerati, pa nek pati i želi koliko hoće i nek mu bude koliko hoće krivo.

Hoćeš li to, Bosno moja, čije sam državljanstvo tek dobila, da zažalim što sam odlučila živjeti u tebi? U Srbiji imadoh pravo pod hidžabom i da radim, i da studiram, i da se iz dokumenata ponosno osmjehnem svakom ko ih otvori, i da sa TV ekrana poželim dobro veče i esselamu alejkum gledaocima Dnevnika, i niko mi ne reče - kako ćeš?! I tužila sam, i sudilo mi se, i svjedočila sam Bogami - sve pod hidžabom. I studirala, i na seminare išla i pola svijeta svojom pokrivenom nogom pregazila - i skoro da me niko napoprijeko ne pogleda, niti išta dobaci, a ti, odnedavno zemljo moja, za koju misljah da ću se tek u tebi osjećati kao svoj na svome, hoćeš da se boriš protiv diskriminacije preko mojih leđa, pa baš od mene pošla diskriminišući mene! Imade li, zemljo moja ikakvu drugu diskriminaciju da liječiš ili društvo najviše boli ova moja, najviše mu je zla od mog hidžaba?

U Srbiji nam Amina "skroji" hidžab i prokrči put, kroz prosvjetu ga ugura u sve institucije, gledaj hrabrosti! A u Bosni bi Ruža da nam skida skrojeno i kroji po svom ćejfu, gledaj žalosti, gledaj paradoksa!

Tačno mi dođe da sjednem, pa da se zapitam: Bože dragi, reci mi jesam li pošla ili sam došla, i ako sam već pošla, objasni mi gdje sam ovo došla? Ja još ne mogu da se "opasuljim" i rashavizam...

Ali i ovako zbunjena, ma i u snu da sam, ma i pod narkozom da sam, ma i pri sebi da sam ko što sam, zemljo moja, i Ružo njena, besu vam dajem onu željeznu, sandžačku - možete mi skinuti hidžab, al' zajedno s glavom! A i to samo ako vam JA dozvolim! Ali se, Ružo moja, nećemo bosti, čeputati i lomiti grane jedna drugoj. Tebi to možda može podoći, ali meni, mojoj vjeri, kulturi i mom hidžabu ne može. Mi za divljaštvo ne znamo. Ni za diskriminaciju drugoga, ni za omalovažavanje i diskreditovanje. Mi znamo samo za civilizaciju i poštovanje, bilo da si ritava, nagizdana, gola ili obučena.

I pošto si Ruža da ti ruža kaže: hidžab je moj svijet, a ja njegov trn.
Darne li mi ko u latice, bost ću kol'ko mogu i ne mogu! Ali će, cvijeta mi, biti po mom, a ne po Ružinom!

Sara Sabri