STOP nasilju i zlostavljanju djece! Jer nas se tiče!

Kao profesor matematike svakodnevno se susrećem sa nasiljem i i zlostavljanjem učenika jednih prema drugima. Za razliku od mnogih mojih koleginica i kolega, koji zatvaraju oči posebno kad su zlostavljači djeca "viđenih" roditelja, ja ne ćutim i otvoreno razgovaram s djecom o problemu. U tim razgovorima sam naprimjer saznala jednu vrlo ružnu istinu da djeteta, koje odgovara pred tablom, nije strah mene kao nastavnika, već njegovih drugova iz razreda. To sam saznala jer mi je bilo vrlo čudno što dijete koje odgovara, drhti, znoji se, zamuckuje. Bilo je i meni nelagodno pa sam mu rekla da nema potrebe da osjeća toliki strah, a onda je briznulo u plač i kroz suze mi reklo :Nije mene Vas strah, nego njih! " i drhtavom ručicom pokazao svoje drugove." Vjerujte poslije će svi da mi se rugaju i nazivaju ružnim imenima." Zaplakala sam i ja.Ovako nasilje i zlostavljanje počinje u petom razredu. I ako nisam razrednica, ne prelazim preko ovakvih i sličnih problema.Razgovaram i trudim se da shvate da ne smiju da čine takve stvari jedni drugima, niti bilo kome drugom,... U moje ime i u ime sve zlostavljane djece, hvala vam!