STOP nasilju i zlostavljanju djece! Jer nas se tiče!

Pratila sam informacije od kako se tragični događaj desio, kako se situacija odvijala u medijima, svakog dana sam vidjela našeg sina koji ima 10 godina u Mahirovoj situaciji. Moj mozak i moja duša ne mogu pojmiti da se ovako nešto desilo i da se ništa nije učinilo da do toga ne dođe. Usljed problema koje je naš sin imao u osnovnoj školi u koju ide (slična situacija, ali bez fizičkih maltretiranja), odlučili smo ga u drugom polugodištu ispisati i prebaciti u drugu školu. Nakon naše odluke, Mahirov slučaj nas je toliko potresao i toliko uznemirio da smo van sebe. Pitam se da li je dovoljno prebaciti dijete u drugu školu? Da li će moj sin ikada naći svoje mjesto u ovakvoj državi sa politikom da se ubije sve što je drugačije ( patriote smo, volimo našu zemlju i mi smo samo Bosanci i Hercegovci)? Gledam Mahirovu sliku i vidim svoga sina.