Peticija protiv gašenja bolnice Abdulah Nakaš

.Jer me se tiće. Prve godine rata, nazvao me je kuci Nakaš da mu pokušam obezbijediti kisik za bolnicu , što sam i učinio. Zvali su me i mnogi drugi i tražili za raznorazne usluge, od Mustafe Hajrulahovica Talihana , nacelnika civilnih i policijskih struktura i drugih.Sa nekima sam se svakodnevno susretao, kao što je Safet Zajko, Safet Isovic, a I Slvko Zelić koji mi je nudio po 30000 maraka za NORE - nišanske sprave.A lično me je zvao iz Lukavice jedan general , zaprijetivši mi da će podići avione i sravniti fabriku koja je u tim danima bila pod mojom kontrolom.Tog generala sam nasamario kada je poslao dva transportera u magacin gotovih proizvida , snajpera i svih ostalih nišanskih sorava, od puške do tenka. Nisu posumnjalu u mene i moje lažno ime (kojim me i danas iz šale neke ratne kolege zovnu) , pa kada su provalili u magacin koji se nalazio u srcu objekta bez dnevne svjetlosti, ja sam iskoristio trenutak njihove obuzetosti groznicom za velikim plijenom. i isključio glavnu strujnu sklopku .Nastala je panika i istrčali glavom bez obzira, jer su posumnjali da im je napravljna klopka. Ta moja akcija je u mnogome ublažila do tada neviđenu snajpersku kamp,anju po Sarajevu. Samo sam tražio od Safeta Isovića I još nekih koji su pisali izvještaje , da se moje ime ne pominje u tim izvještajima po bilo kom osnovu. Nisam bolesnik od bilo kakve veličinea da jesam mogao sam se dokazivati kroz muziku, film i dr.gdje sam imao afinitet i prolaz. Do duše, nije se ćulo ni za Bakira Izetbegovića i pravo je iznanađenje bilo kada se ćulo nakon rata da Alija Izetbegovic ima sina. Culo se svakako kada je dobio posao da ustakli razrušeni grad i od tada ga krenulo. Nakon togavsu svakodnevno pristizale informacije o sve većoj brojnosti familije Izetbegovic, pa i ta da Bakir ima ženu doktoricu , koja se vratila iz izbjeglištvate te da je tokom rata u Zagrebu usavršila doktorske vještine na " Našoj Maloj Klinici"