PETICIJA ZA PODRŠKU OSOBAMA S INVALIDITETOM

Zato što me srce boli kada vidim bespomoćne i obeshrabljene osobe s invalidetom. Pri tome ne mislim samo na ratne nego i ostale. Ne mogu pronaći drugu riječ osim krajnje sramotno kako se nadležne institucije odnose prema ovim osobama.
Budući da sam duži period živio u inostranstvu znam kako je to tamo regulisano. Prostora radi, navest ću samo neke od esencijalnih primjera. Priikom zapošljavanja, posebno u državnim službama, osoba sa invalidetom uvijek ima prednost bez obzira na stručnu spremu i iskustva drugih kandidata. Svakako, to se odnosi samo na radna mjesta koja ne štete invalidnosti (administravni radnici za stolom, telefonski operateri, portiri, pa čak i prezentatori na fakultetima).
Riješeno je i sve ostalo, od vrtića, obrazovanja, polaganja vozačke dozvole i podrška pri kupovini određenog automobila.
Jednostavno nema pitanja koje nije riješeno.
Imao sam prijatelja sa invalidetom koji su živjeli potpuno normalan život bez ikakvih kompleksa ili opterećenja. Naravno, da bi se to postiglo u našoj zemlji neophodna je veća povećenost ovoj problematici, ne samo od politike, već i šire društvene zajednice.