ZELIMO OSTRIJE KRIVICNE ZAKONE U BIH !!!

S poštovanjem,

napisah jer od Vas, baš Vas, zavisi sudbina ovog pokušaja djelovanja građana na vlast u državi po uzoru na susjednu nam Republiku Srbiju. Tih 160.000 (!!!) ljudi što su potpisali peticiju poručuju "DOSTA VIŠE!". Njihovi potpisi su jedan urlik upućen vlastima da reaguju, da štite građane svoje države obzirom da je davno napušten princip taiona ("oko za oko - zub za zub"). Da Vam predstavim borbu čovjeka koji nam treba biti uzor u upornosti i istrajnosti, ako bude sreće i snage da i na bh portalima "osvanu" vijesti sličnog teksta kao današnje srbijanske -"USVOJEN TIJANIN ZAKON!"

IGOR JURIĆ, građanin, čovjek, otac koji je uspio ono čemu svi roditelji teže. Olakšati i omogućiti svom djetetu život dostojan čovjeka. Igor Jurić je nažalost bio u mogućnosti omogućiti svojoj kćerki mir i spokoj. Otac koji je na vjerovano najteži mogući način pokazao i dokazao svoju roditeljsku ljubav i osjećaj empatije prema ostaloj djeci, porodicama...pružio zaštitu od strane vlasti porodicama Republike Srbije da i oni ne prolaze njemu već nažalost poznatu torturu, da smanji mogućnosti za ponavljanje Tijaninog slučaja. Neke nove Tijane sutra. Možda bude imala 5, možda 15, možda 25 godina...možda bude i supruga, ubrzo i majka, možda joj bude 35. I možda je više ne bude.  

Krivično djelo ubistva, silovanja su sama po sebi najteža djela po tjelesni integritet i ličnost jednog čovjeka. Definišu se baš tako - napad na tijelo, život i ličnost individue. Odleži ta osuđena osoba 2.,3.,5.,10 ma eto i 14 godina i šest mjeseci (regionu je općepoznat  slučaj, ma sigurno mogu reći dvostrukog ubistva u Sarajevu na pješačkom, presude od sramotnih četrnaest i po godina, gdje čak nije ni navedena u optužnici ta velika riječ - ubistvo) i šta onda? Pedofil napastvuje dijete od recimo 5 godina. On uz uvjetnu, dobro vladanje odleži banalnu kaznu. To dijete će sutradan i dalje biti laka meta, što zbog ličnosti što zbog niske kazne. To dijete sutradan neće biti ni punoljetno kada istekne kazna osuđenom. Tijelo i psiha tog djeteta vrijede 5, 7, 10 godina. Uz dobro vladanje, naravno. Da li smatrate da toliko vrijedi život Vašeg djeteta, Vaše supruge, Vašeg muža, Vaših roditelja, Vaših komšija, Vaših radnih kolega...? 

Napadi i tjelesni napadi na trudnice, nemoćne osobe (starije, mlađe, osobe psihički oboljele) i  djecu potrebno je sankcionisati na teži način u odnosu na uobičajeno. Toga smo svi svjesni. To traži i zakon ali da li se to poštuje uvijek bez pogovora i olakšavajućih okolnosti? Šta može biti olakšavajuća okolnost u slučaju silovanja? U slučaju pedofilije? Da li zdrav razum dopuđta uopće pojam "o l a k š a v a j u ć e " okolnosti u tim krivičnim djelima? Gore navedene grupe su posebno osjetljive kategorije društva i stanovništva koje je potrebno staviti pod krilo zakona, čim prije. 

Šta ustvari ovim govori jedna osoba kroz online peticiju, vjerovatno iznoseći misao većine stanovništva odavno već kivnog na krivične odredbe:

1) Sastaviti registar pedofila i silovatelja ( na državnom ili entitetskom nivou) te ga otvoriti za širu javnost;

2) Krivična djela protiv spolne slobode, morala (silovanja, navođenja na prostituciju) i krivična djela protiv života i tijela (ubistvo..) izvršena nad nemoćnim i slabim kategorijama društva uključujući: trudnice, novorođenčad, maloljetnike, nemoćne osobe (osobe sa dijagnosticiranom duševnom bolešću, duševnim poremećajem i nedovoljnom duševnom razvijenošću kao i nemogućnost otpora te osobe) tretirati kao kvalificirani (teži) oblik prvobitnog djela, bez mogućnosti uvjetnih kazni i bez izricanja minimalnih kazni za navedena djela;

3) Posebno rizična društvena ponašanja ("igranje" oružjem ispred zgrade suda, svjesni prolazak kroz "debelo" crveno svjetlo, svjesno ugrožavajući javnu sigurnost) karakterisati kao pokušaje ubistva. Ne kao saobraćajne prekršaje, ne kao prekršaje protiv javnog reda i mira; 

4) Ne mogu da se ne osvrnem na naše već zaboravljene četiri sugrađanke koje su tragično izgubile život 12.4.2019. godine na putu Sarajevo - Pale, već su nažalost zaboravljene, spustiše ih u zemlju i tako se utiša ta njihova priča. Od strane njihovih porodica? Nikada, tu će vječno živjeti i glasno ih spominjati. Od strane vlasti? Održavanja javnih puteva? Zbog prepucavanja "čiji je teren, čija je nadležnost?". Apelujemo na resorna ministarstva da rade svoje zakonski propisane poslove. Na firme nadležne za održavanje cesta i puteva u Bosni i Hercegovini - da to i čine. Zbog vašeg nemara ljudi ginu. To je činjenica a ne bi smjela biti.

Čekaju se očito neke nove Merime, Lejle, Almine, Mine, možda Marije, Jelene, Aleksandre, Ivane, Tijane, Selme, Edite..čekaju se nove žrtve čiji životi vrijede mnogo manje nego ta "zaštitna ograda", ta saobraćajna kultura, taj suživot i empatija...