Hitno suspendovati lejlu Čolak

Dr. Samuel Johnson, veliki leksikograf, tvorac je prvog pisanog rječnika engleskog jezika. Kada je završio rječnik, dr. Johnson je postao gost raznih delegacija ljudi koji su mu čestitali na uspjehu; od plemstva, preko parlamenta, pa i do jedne organizacije uvaženih žena Londona.
“Dr. Johnson “, rekle su mu žene, ” mi smo oduševljene oko toga što smo otkrile da u svoj rječnik niste uključivali nepristojne ili opscene riječi! ”
“Dame…”, odvratio je Dr. Johnson: “Čestitam vam na silnom trudu da ih pronađete.”

Ne znam da li možemo i ovu anegdotu strpati u koš islamofobije, ali znam da će se u njoj prepoznati, recimo, „novinari“ portala „Saff“. Naročito sa ovim zadnjim dijelom.

Iako u BiH ateizam, kritika religije i kritika derivata proizašlih iz iste (zasad) nisu kriminalne aktivnosti, moguće je da za ispisane zlomisli na facebook-u dobijete salvu javnih poziva na silovanje, ubijanje, prebijanje... Ali i pozive na odgovaranje za svoje riječi. Naravno, da ne bude šta nejasno, pozivi nisu upućeni ovim silovateljima i nasilnicima, nego onim koji izreknu početnu zlomisao. Ono, svi znamo da je sasvim opravdano biti silovatelj i nasilnik ako neko se dotakne tvoje ideologije u lošem kontekstu (ironija; žalosno što se podcrtava ali da ne bude poslije naslov na „Saff“: ISLAMOFOB VOLI SILOVATI I TUĆI). Šta je onda njima tada sloboda govora? Ma to je super pravo kojim možeš iznijeti svoje mišljenje ali nemoj, Allaha ti, da se ono kosi sa mojom ideologijom jer je to onda odmah vrijeđanje i nije prava sloboda govora; i tako sve u krug.

Tako je na svojoj koži, mlada i prespektivna novinarka klix portala, Lejla Colak osjetila sav zanos krive slobode govora i zakona akcije i reakcije ideoloških robota. Njena zlomisao je ta što je usporedila burku sa dildom. Ne izjednačila, nego čisto napravila provokativnu analogiju ovih, za nju, osobnih i najintimnijih stvari čovjeka. Dežurna moralna policija, svojevrsni internet islamistički terorist, će svaku ovakvu priliku iskoristiti kako bi pozivima na linč pokušao utihnuti svaku zlomisao oko islama i primjesa koje idu uz tu riječ, istovremeno odgajajući desetine hiljada ljudi u mislima da je sasvim OK i normalno pozivati na smaknuća, silovanja i prebijanja ako neko bilo šta kaže protiv njihovih religijsko-političkih uvjerenja. „Uvredu“ religije postavljaju kao uvredu osobne časti. Kritika religije je ovako izgleda dozvoljena samo dovoljno privilegovanim i certificiranim stručnjacima, a ne, Bože sačuvaj, nekoj ateistici. Jer šta ona koristi slobodu govora, ne zna ona šta je to, ne zna kaže razliku između slobode govora i vrijeđanja. E pa, dame iz analogije, sloboda govora podrazumijeva i slobodu da se uvrijedite. Kakva bi to bila sloboda govora u kojoj moraš biti ekstremno pažljiv da ne iskoristiš pogrešnu riječ koja će iz bilo kojeg iracionalnog razloga onda ekstremno raspizditi tamo nekog vojnika iz Zenice koji s tobom nema apsolutno nikakve veze?

De hajde sad nešto da napokon razjasnimo. Dvije jednostavne stvari za razumjeti. Ljudi imaju prava, ne ideje. Svaka ideologija mora biti otvorena za slobodnu diskusiju, bez da pretplatnici te ideologije odmah prijete nasiljem ili da ga aktivno vrše. Ovdje nema izuzetaka. „Islamofobija“ nije argument kojim se odmah treba ograditi svaka kritika upućena bilo čemu sa čim je islam vezan. Islam je ideja, a ne živo biće. U sekularnom društvu, niti jedna ideja nema pravo na poseban tretman i traženje zabrane kritike jer se ona nekome ne sviđa. Ne vodi se tu nikakav rat protiv islama, nego se samo jasno navodi da islam nije nikakva posebna privilegija. Dalje, ono još bitnije za napokon sebi utuviti u glavu, svim „Saff“ džematlijama koji masturbiraju na portalov herojski linč:

Ako se nasilje ili nasilničko ponašanje dogodi kao reakcija na riječ ili crtež, onda to nasilje nije izazvao govornik ili karikaturist. On ga je samo uspješno razotkrio.