NE VUCICU U POTOCARIMA

Peticiju sam potpisala iz svih moralnih razloga koji me obavezuju kao gradjanku ove drzave. Iz pocasti prema svim palim zrtvama i borcima na teritoriji nase drzave. Iz pocasti prema djevojcicama, djevojkama i zenama koje su silovane i zlostavljane na najbrutalnine nacine. Potpisala sam kao sto bi trebalo i svako dijete rodjeno '93. u Srebrenici, cije su kosti mog, a i njihovog babe pronadjene po nasim okolnim sumama. Toliko bar mozemo uraditi. Toliko nam svijet koji nam je to uradio dozvoljava. Samo mi znamo sta smo prozivjeli u ovih 20. godina nakon tog stravicnog, surovog i bezosjecajnog pokoljenja jednog naroda, a da ne spiminjem starije koji su bili meta mnogima, a tek one koji su bili u njihovom prljavim rukama. Ne zelimo pocinioce, a ni njihove saucesnike na nasoj teritoriji da drze vazove i izigravaju suosjecajne sudrzavljane koji bi toliko bili susosjecajni da ne daj Boze malog povoda na istom mjestu u datom trenutku napravili bi jos goru stvar. Vuk dlaku mijenja ali cud nikada. "Vama vasa vjera, a meni moja." Bujrum ostanite gdje jeste. Vasa pomoc nam ne treba, ne zelimo je i ne mozete je pruziti osim u slucaju da nas ostavite na miru na svaki moguci nacin. Bosne je bilo i uvijek ce biti ako Bog da.